Princ i princeza su uživali u međusobnom društvu. Bili su stvarno sretni zajedno, nakon malo vremena postali su jako dobri prijatelji. Govorili su jedno drugome sve i bili su jedno drugome sve. Trčkarali su svojim malim nožicama i smijali se do suza, pazili jedno na drugo i postali bliski skoro ko brat i sestra. Jednog dana imali su ples s anđelima, a na taj ples su dolazili i anđeli iz cijele galaksije. Svi anđeli su se predstavljali svojim posebnim plesom. Prije nastupa svatko je i dobio svoju sobu, u slučaju da se trebaju presvući za neke posebne plesove. Grupa anđela od princa i princeze je dobila mali prostor pod stepenicama, gdje je bila hrpa sportskih stvari. Ondje su svi zajedno u tišini razgovarali i igrali razne igre. Odjednom, princ i princeza su ostali sami, svi su nekud otišli, a oni to nisu ni primjetili. Princ i princeza su ležali svatko na svojoj strunjači i pričali još dobra dva sata, ako ne i više. Bili su sami u prostoriji, okruženi spravama za vježbanje,ali nijednome nije palo na pamet da pokušaju neku glupost pošto imaju toliko cool stvari koje bi mogli iskoristiti u toj prostoriji. Oni su jednostavno ležali svaki na svojoj strani i pričali jedno drugome priče. Nisu ni shvatili koliko je već vremena prošlo, ni koliko dugo su sami. Shvatili su to tek kada je nahrupila hrpa anđela u prostoriju i nastao je žamor. Njihov ples bio je sljedeći. Trebali su se pripremiti i prebrojiti jer bilo ih je hrpa i trebali su biti sigurni da nitko ne fali. U prostoriji je vladala radost i uzbuđenje, zadnji ples nitko od njih nije vidio, kako to obično i biva kod ovakvih nastupa. Princ i princeza su se osjećali jako dobro, bili su iznimno sretni, nisu tada još shvačali što to znači, ali nisu se ni zamarali tim, bili su još samo djeca. Sretna djeca, koja će upravo stupiti na pozornicu i izvesti ples sa svojim anđelima pred bilijun drugih anđela. Oduvijek su voljeli nastupe i uveseljavati druge ljude, a najviše su voljeli taj osjećaj na pozornici, uvijek su se na pozornici pred ljudima osjećali tako dobro i sretno. To je bila sreća kakvu nitko ne može riječima opisati. 5 čarobnih minuta lude sreće na pozornici, 5 čarobnih minuta samo njihovog trenutka., 5 minuta magičnog plesa samo za njih. Odlazak je uvijek teško padao i uvijek su oni najmlađi htjeli ostajati najduže, ali na kraju dana svi smo znali da ćemo mi bez obzira na sve uvijek biti tu jedni za druge.
Rijetko sretneš u životu anđela,ali kada ga sretneš, jednog ili više njih, čuvaj ih. Čuvaj svoje anđele!
Nema komentara:
Objavi komentar