Sjednite djeco i odrasli i svi ljudi dobre volje koji ste me odlučili posjetiti, svjedočite istinitoj priči i najljepšim uspomenama. I život ponekad može biti bajka. Uživajte!
Princ i princeza su uživali u međusobnom društvu. Bili su stvarno sretni zajedno, nakon malo vremena postali su jako dobri prijatelji. Govorili su jedno drugome sve i bili su jedno drugome sve. Trčkarali su svojim malim nožicama i smijali se do suza, pazili jedno na drugo i postali bliski skoro ko brat i sestra. Jednog dana imali su ples s anđelima, a na taj ples su dolazili i anđeli iz cijele galaksije. Svi anđeli su se predstavljali svojim posebnim plesom. Prije nastupa svatko je i dobio svoju sobu, u slučaju da se trebaju presvući za neke posebne plesove. Grupa anđela od princa i princeze je dobila mali prostor pod stepenicama, gdje je bila hrpa sportskih stvari. Ondje su svi zajedno u tišini razgovarali i igrali razne igre. Odjednom, princ i princeza su ostali sami, svi su nekud otišli, a oni to nisu ni primjetili. Princ i princeza su ležali svatko na svojoj strunjači i pričali još dobra dva sata, ako ne i više. Bili su sami u prostoriji, okruženi spravama za vježbanje,ali nijednome nije palo na pamet da pokušaju neku glupost pošto imaju toliko cool stvari koje bi mogli iskoristiti u toj prostoriji. Oni su jednostavno ležali svaki na svojoj strani i pričali jedno drugome priče. Nisu ni shvatili koliko je već vremena prošlo, ni koliko dugo su sami. Shvatili su to tek kada je nahrupila hrpa anđela u prostoriju i nastao je žamor. Njihov ples bio je sljedeći. Trebali su se pripremiti i prebrojiti jer bilo ih je hrpa i trebali su biti sigurni da nitko ne fali. U prostoriji je vladala radost i uzbuđenje, zadnji ples nitko od njih nije vidio, kako to obično i biva kod ovakvih nastupa. Princ i princeza su se osjećali jako dobro, bili su iznimno sretni, nisu tada još shvačali što to znači, ali nisu se ni zamarali tim, bili su još samo djeca. Sretna djeca, koja će upravo stupiti na pozornicu i izvesti ples sa svojim anđelima pred bilijun drugih anđela. Oduvijek su voljeli nastupe i uveseljavati druge ljude, a najviše su voljeli taj osjećaj na pozornici, uvijek su se na pozornici pred ljudima osjećali tako dobro i sretno. To je bila sreća kakvu nitko ne može riječima opisati. 5 čarobnih minuta lude sreće na pozornici, 5 čarobnih minuta samo njihovog trenutka., 5 minuta magičnog plesa samo za njih. Odlazak je uvijek teško padao i uvijek su oni najmlađi htjeli ostajati najduže, ali na kraju dana svi smo znali da ćemo mi bez obzira na sve uvijek biti tu jedni za druge.
Rijetko sretneš u životu anđela,ali kada ga sretneš, jednog ili više njih, čuvaj ih. Čuvaj svoje anđele!
Sjednite djeco i odrasli i svi ljudi dobre volje koji ste me odlučili posjetiti, svjedočite istinitoj priči i najljepšim uspomenama. I život ponekad može biti bajka. Uživajte!
Bila jednom princeza, valovite smeđe kose, zelenih očiju i osmijeha koji je na njeno lice mogao izmamiti samo jedan poseban mladić, samo njezin princ, njezin princ plavih očiju i kose boje zlata. Njih dvoje se znaju otkada znaju za sebe. Ne sjećaju se svog prvog susreta jer su bili djeca. Bili su prijatelji, činilo se oduvijek. Otkako znaju za sebe, otkako znaju govoriti i trčati, otkako su krenuli u školu, ako ne i prije. Ne sjećaju se prvog susreta, a ni ne shvaćaju koliko je njihov prvi susret bio poseban, Da nije bilo tog njihovog prvog susreta, nikada se ne bi susreli, nikada ne bi postali prijatelji i nikada ne bi postali princ i princeza. Često su zamišljali svoj prvi susret, često su ga se pokušali prisjetiti i često su pričali o tome. Jer kada sretneš tako posebne osobe s kojima ostaješ cijeli život, onda vam je i taj prvi susret vrlo važan. Nikad se nisu sjetili što se zapravo dogodilo, Ali su bili veoma maštoviti i vrlo su dobro nagađali stvari. Stvorili su realnu sliku onoga što se moglo desiti kada su se prvi puta susreli. Oduvijek su oboje bili izrazito sramežljivi, ali sudbina je to očito znala. Princeza se sprijateljila sa sestričnom od princa, ne znajući još ni za postojanje princa. Sestrična joj je postala najbolja prijateljica koja ju je mogla nagovoriti na hrpu stvari i tako je sestrična nagovorila princezu da se s njom pridruži grupi anđela. Princeza je pristala i u toj grupi anđela, princeza je naišla na svog princa. Sestrična je upoznala princezicu s princom i otada su princ i princezica bili nerazdvojni. Postali su najbolji prijatelji, igrali su se zajedno, pjevali i dijelili tajne. Nisu ni slutili kakvu im život sudbinu piše. Bili su samo djeca koji su uživali zajedno, skakali i bili bezbrižni. Princeza je imala hrpu muških prijatelja i prije i muške igre joj nisu bile strane, a princu je valjda princezica jednostavno odgovarala kao prijateljica jer napokon ima prijateljicu s kojom može biti svoj, koja nije "odvratna curica koja se igra samo s barbikama", kako to često mali dječaci misle o djevojčicama. I odmah, od tog prvog trenutka,tko god ih je gledao u njihovoj igri i šali, mogao je zaključiti kako se oni nikada neće razdvojiti. Kako je njihova veza prejaka da bi ikada pukla.
Princ i princeza su od prvog dana bili stvoreni jedno za drugo, samo oni to još nisu znali!
